Ana-Marija u pohodu na beogradske restorane je nova sekcija na blogu Palachinka i Prstohvat soli. Ideja za recenzije beogradskih restorana rodila se upravo iz nedostatka istih. Istina, postoje recenzije po raznim magazinima, tv emisijama i sajtovima, i to koliko su iskreni i realni procenite sami. Činjenica jeste da Srbija ne postoji na Michellinovoj mapi, a da su domaće recenzije mahom pohvalne i pozitivne. Beograd ima preko 3000 registrovanih restorana i Ana i ja smo rešile da polako, istražimo jedan po jedan. U ovom i narednim postovima na ovu temu čitaćete o našim iskrenim utisima, bez dlake na jeziku i pristrasnosti.
Cafe Restoran Playground smešten u centru grada, fino ušuškan na Topličinom vencu i svojom lokacijom, malo maknutom iz gradske vreve, predstavlja pravo malo utočište. Poseduje šarm lokalnog restorančića, za urbane mlade ljude, posebno one sa decom ili pak usamljenike koji u društvu laptop-a, ispijaju kafu, krstareći društvenim mrežama.
Enterijer je jednostavan i moderan. Fuzijom materijala dobijen je efekat koji svakom prolazniku privlači pažnju. Čitava strana lokala, koja gleda ka ulici, je u staklu, koje se tokom letnjih meseci uklanja pa se lokal otvara ka fino urađenoj bašti. Ujedno to mu je i mana, jer samo staklo ne dihtuje dobro, pa ako vam zapadne sto kraj stakla, osećaćete duvanje (posebno nezgodno tokom perioda košave :P). Možda najzanimljiviji momenat u čitavom lokalu jeste osvetljenje koje je rešeno pomoću velikog broja kablova sa sijaličnim grlom i to sve u narandžastoj boji, što daje jedan poseban šmek čitavom mestu. Meni je, kako oni kažu, internacionalan. Za svakoga po nešto od predjela, glavnog jela, rižota, raznih pasti, čorbi, obrok salata do dezerta. U svakodenvnoj ponudi imaju i meni koji menjaju dnevno i čija cena iznosi 810 dinara.
Kako sami naglašavaju mesto je idealno za roditelje sa malom decom, postoji poseban odeljak za decu gde ih zabavljaju animatori, a tu je i dečiji meni, kao i toalet posebno za decu. Kvalitete ove usluge nismo proveravale, pa ćemo im verovati na reč.
U nastavku slede moji utisci, a šta Ana misli o restoranu Playground možete pročitati ovde.
Krostini su bili prijatno iznenađenje. Na prvi pogled i ne tako privlačni ali ukus je zaista bio dobar.
Ogromna porcija salate od rukole, listova parmezana i čeri paradajza bila je i više nego dovoljna za dve osobe. Ono što je svakako za svaku pohvalu bilo je prisustvo pinjola kao i odličan vinegret. Ne bih išla tako daleko da kažem da se džinovska činija rukole, sa još malo koječega može nazvati obrokom, ali dobro ;)
Kada su u putanju glavna jela mi smo se odlučile za piletinu u limun sosu sa taljatelama i pačije grudi sa crvenim lukom i dinstanim jabukama. Piletina je bila dobro spremljena. Dve ogromne šnicle od grudi sa listom pršute, sočna i ispečena baš kako treba. Ovo ne bi mogla da kažem za taljatele koje su bile gumene ili sos, koji je bio bezukusan, nezačinjen, bez nagoveštaja limuna i dominantnim ukusom nane (koja je inače bio jako čudnog ukusa i Ana i ja nikako nismo mogle da se dogovorimo da li je u pitanju nana ili bosiljak?!).
Pačije grudi sa crvenim lukom i dinstanim jabukama – katastrofa! Grudi suve, onako kako po definiciji izgleda prepečeno meso. Jabuke super, ali nekako u istom zalogaju sa pačetinom i lukom, nespojiva kombinacija. I ovo jelo je bilo totalno nezačinjeno i luk za koji sam prvo imala zamerku da je živkast mi je zapravo na kraju bio ekstra i jedino što je valjalo u ovom jelu i pojela sam ga skoro celog sama.
Nismo mogle da se odlučimo za dezert. Lomile smo se između tiramisua sa rendanom čokoladom i marsalom i francuske pite sa jabukama, karamelom i sladoledom. Konobar i nije bio od neke pomoći, a na moje pitanje da li francuska pita ustvari tart, samo me je belo pogledao i slegnuo ramenima. Na kraju smo se odlučile za famoznu pitu sa jabukama, koja je inače oduševila ekipu iz YellowCaba-a ;) A šta smo dobile? Jabuke kožare! Neoljuštene! Pita je zapravo frangipan masa ispečena u kalupu za tart, sa jabukama kožarama, prelivena karamelom i sa kuglom običnog sladoleda od vanile. Doduše, lepo je izgledala, ali je bila tvrda kao kamen. Moj prvi pokušaj da je probam završio se tako što je komadić odleteo sa tanjira
Krajnji utisak? Nije vredno. Svakako ne 4000 dinara koliko je izašao ceh (uz piće: dva soka i dve čaše vina). Ambijent jeste divan i prezentacija jela je odlična, ali krajnji rezultat – mediokritet. Ja se lično ne bih vraćala. Dobro, de, možda na činiju salate i crveni luk :P
Playground
Topličin venac 19-21
Beograd, Srbija
Tel.: 011/202-8008
Disclaimer: Sve recenzije su stvar ličnog ukusa i mišljenja autora i ne prestavljaju apsolutnu istinu za svakoga. Ne mislimo da treba, niti da će se svi složiti sa onim što napišemo.
10 Comments
Bravo cure i samo naprijed, izvrsna, hvalevrijedna ideja! crostini mi djeluju baš fino
Fantastičan post, lepo ste se udružile i milina je gledati sve ovo… Jedva čekam sledeći izveštaj
Hrana mi se čini odlična, ali me ambijent totalno očarao
Bravo! Odlična ideja. Jako mi se dopada stil pisanja, vrlo upečatljivo, spontano i iskreno.
Verujem ti svaku reč koju si napisala. Očekujem da ćete naići na isto ili sl. i u ‘Fridi’, ‘Amsterdamu’….
Sad idem da čitam utisak koleginece:-)))
Bravo Marija, super post.
Izdrzite u ovom pokusaju/projektu. Znaci puno kada se vidi recenzija od nekog ko ustvari voli i cijeni hranu.
Pozdrav
Zoran
p.s.
Ako moze jos i par rijeci o vinima koje imaju ili bar o vinu koje ste pile
Zorane, pile smo neki domaći Chardonay, ali nemam pojma sad koji. Možda se Ana seća. Ja lično nisam nikakav poznavalac vina i sve što umem jeste da kažem bilo je lepo ili nije
Odlicna ideja! Inace uopste ne idem u restorane, ali jedva cekam da cujem vase utiske o nekim izvikanim mestima…
Divna ideja, hvala puno na recenzijama! U BG sam odnedavno, nastojim obici grad, vazne objekte a bogami i utrcati u neki restorancic. Pa vec kad covjek odluci da pocasti sebe obrokom van kuce super je znati sta gdje da ocekujemo i da pare ne budu bacene u krizna vremena…
Srbija na Miselinovoj mapi…. daleko! Na zalost! Koristan info! Mislila sam da sam jedina pljuvacica lose hrane, glupog koncepta, nelogicne nespojive kombinacije, nerazumevanju hrane i jezivom neznanju! Od kako se bavim vinom, unazad 6 godina, tezu misiju od uspostavljanja kulture VINA nisam mislila da postoji, kad smo kod hrane nije nista bolja situacija iako to izgleda da ima vecu publiku i da je lakse razumeti. Sustina je ista!
Nadam se da cete izdrzati u misiji i da necete obracati paznju na hejtere. Kritika mora da postoji i mora da bude konstruktivna i mora da dolazi od nekoga ko zaista zna o cemu prica! Idem da citam dalje!
Comments are closed.