SEARCH

Domaća pašteta

Domaća pašteta

Moja generacija je nosila užinu u školu. Mame i bake su pakovale sendviče, pite, kod nekoga bi se u torbi našla i neka voćka, ali uvek je to bilo nešto spremljeno kod kuće. Moji sendviči su uvek bili isti. Zimi je to bio ajvar, a kada se ajvar pojede – pašteta.

Ponekad umemo da zaboravimo da je veoma bitno šta deca jedu na odmorima. U današnje vreme gotovo da je postala sramota detetu spakovati užinu kod kuće. Nije rešenje detetu tutnuti 200-300 kinti i poslati ga u školu. Ljubav i briga se manifestuju na više načina, a ja volim da mislim da je jedan od njih i kroz hranu koju spremamo onima koje volimo. A ima li iko bitniji u našim životima nego što su to deca?

Ne mislim da je posao gotov ako ste dete uspeli da naviknete da jede obrok salatu. Dobra ishrana je samo deo lajfstajla koji smo u obavezi da im prenesemo. Verujem da ste se i vi verali po drveću, provodili raspuste kod bake i deke na selu jureći koke po dvorištu, igrali žmurke sa klincima u kraju… A danas… Danas su deca prikvana za monitor. Šta da se radi, vreme je takvo. Ne treba da čupate kablove iz struje ili ograničavate vreme provdeno na netu na besmisleno kratko. Mislim da decu treba da odvedete na kampovanje. Ili nešto slično. Ja sam, na primer, svakog vikenda vozila sa ćaletom bajs na Tašu.

Ono što sam sigurna da možete početi još sutra je da detetu počnete sami da srpemate užinu. Eto, ona moja pašteta, nije bila bilo koja pašteta, jer se u mojoj kući ona nikada nije kupovala, već domaća. Moji su oduvek bili frikovi za kuhinjske gedžete, a multipraktik im je bio među omiljenim i jedan od prvih izuma bila je upravo ova pašteta. Ja sam i tada kao i sada mnogo volela da jedem i uvek sam se radovala tom prvom velikom odmoru na kojem sam jela svoj sendvič od dva parčeta istostiranog hleba debelo namazana slojem paštete. Paštetu su voleli i svi članovi uže i šire familije koji su jeli kod nas i sada kada razmislim, bila je to jedna od retkih stvari koju su rado jela i ostala deca. A znate kako deca umeju da budu probirljiva, pogotovu kada su u pitanju voće i povrće i koliko-toliko zdrava hrana. I zato vam najiskenije preporučujem da je probate. Zato što i kuvano može da bude ukusno, a i užina može da bude zdrava.

Vreme koje deca provode u školi nije zanemarljivo. I zato je bitno kako ga tamo provode. U okviru kampanje #širidobrotu, u toku je akcija prikupljanja sportske opreme za najugroženije škole u Srbiji. Pridružite se akciji i donirajte lopte, vijače i drugu sportsku opremu koju više ne koristite.
 
 

Domaća pašteta

150 g kuvanog pilećeg belog mesa
160 g kuvanog krompira
60 g kuvanog korena celera
160 g kuvane šargarepe
1 tvrdo kuvano jaje
60 g kuvanog crnog luka
1-2 kašike senfa
40 g kiselih krastavčića
1 kasičica slatke aleve paprike
1 kašičica soli
biber

Povrće, meso, jaje i krastavčiće izmiksirajte u blenderu. Dodajte začine, pa mutite još par minuta.

Manju količinu paštete čuvajte u frižideru, a ostatak zaledite.

Napomena: Mere navedene u receptu su okvirne. Ono što ja radim je da skuvam domaću supu pa za paštetu koristim meso i povrće iz nje. Možete dodati i koren prešuna i paškanat, a meso ne mora biti samo piletina, već možete staviti i junetinu ili teletinu ili neku kombinaciju samo pazite da ne bude previše masno. Količinu začina prilagodite. Vremenom ćete doći do odnosa sastojaka koji vam se najviše dopada.
 
Ovaj tekst je deo akcije Coca-Cola System. Više o akciji možete pročitati ovde.

You May Also Like

23 Comments

  • Sladoled March 26, 2014 1:13 pm

    Moram odmah da se javim na ovaj tvoj tekst. Bila sam sokirana kada sam videla da osnovci u Srbiji svi do jednog kupuju uzinu u pekarama, samposlugama i raznoraznim fast food trafikama. Odavno sam otisla iz Jugoslavije, pa mislim da nije bas u redu da poredim sa ‘svojim vremenom’, ali mogu da poredim sa Holandijom gde zivim 20 i kusur godina. Ovde sva deca, ali bas sva deca imaju plasticne kutije gde nose ‘rucak’ u vidu sendvica, nesto voca i plastici bidoncic sa mlekom ili sokom. Ne kazem da svako ima podjednako zdrav rucak, ali oni ovde i ne dobiju sansu da napuste skolsko dvoriste i kupuju hranu po raznoraznim pekarama i prodavnicama. Ne znam da li je ‘sramota’ nositi jelo od kuce, da li su roditelji toliko zauzeti da ne mogu da spreme nista, ili je ovo dokaz visokog standarda zivota.
    Jadna pasteta ima tako losu reputaciju zbog onog industrijskog smeca. U sustini to pasteta ne zasluzuje jer zna da bude sjajna (uostalom sluzi se i u vrhunskim restoranima i catering firmama). Ali mora da bude kao ova tvoja – od dobrih sastojaka. Ovo pravim sigurno, jer je super za meze (ili finger food).

  • porodicne gastronomije March 26, 2014 1:30 pm

    Ima dece koja i dalje nose užinu. Moja ćerka je IV razred srednje škole i ili doručkuje kod kuće ili nosi užinu. Rekla bih da to dosta zavisi od roditelja, od odnosa prema hrani i zdravom načinu života. Verovatno je nemoguće dete naterati da doručkuje ujutru pre škole ako to i sami roditelji nikada ne čine. Kao i u svemu drugome, i u slučaju ishrane moramo biti dobri uzori i raditi na stvaranju dobrih navika naše dece.

    Hvala na ideji i receptu, verujem da je ukusno. Moja mama slično nešto pravi, samo što sve povrće i meso ispeče u rerni i onda izblendira.

    • Marija March 27, 2014 8:57 am

      Sviđa mi se mnogo ovo sa pečenjem svega u rerni, probam ovih dana :)

  • Vesna Nešić March 26, 2014 2:23 pm

    Izborili smo se da unuk nosi užinu i to raznovrsnu. On jede rado a deca i ako su 1. razred već imaju neku dozu podsmeha. Sreća te on nemari za to.
    Ovu sa povrćem nismo pravili ali verujem kad bi mu rekli da je unutra brokoli da bi je rado jeo :-)

  • Tanja March 26, 2014 2:59 pm

    Potpuno se slažem sa svim napisanim! Moje dete odavno neće da nosi užinu, jer je to, zaboga, blam. Mislim, ne kaže on to direktno, ali vidim o čemu je reč. Blam su nametnula druga deca, sigurna sam. Još uvek se ne dam za doručak i ujutru mu nad glavom stojim da ga pojede – ne sme da izađe iz stana praznog stomaka. Žali se on da ujutru ne može rano da jede, ali ne popuštam. Ježim se kada vidim decu da idu ujutru u školu i jedu picu, ulicom, iz ruke. Ne kažem da to nije slatko, ali to znači da je gladan, ali da nije dobio doručak kod kuće… Uf, raspričala sam se, baš si me dotakla temom.
    Super ti je ova pašteta, imam nešto slično u svojoj svesci, mogla bih ovih dana da napravim.

  • Sanja Manasijevic March 27, 2014 8:15 am

    Pravium je koliko danas ili sutra! Odlican recept i sigurna sam da ce se i mojim klincima dopasti!

  • Александра В. March 27, 2014 12:32 pm

    Сјајно! Ја правим такође од поврћа из супе, с тим што сем белог ставим и све остало месо. Не знам да ли си пробала од меса фазана из супе? Фантастичан укус. :)

    • Marija March 29, 2014 9:35 am

      Nisam probala iako nekoliko puta godišnje dobijemo fazana, to meso obično pojedemo ili zajedno sa supom ili kao glavno jelo uz neki sos… Probam obaveno!

  • kika March 27, 2014 12:41 pm

    Ja zivim u italiji duze vreme-moja deca su u osnovnoj skoli.Sva deca nose uzinu ko sta voli i ko sta jede,cak i sendvice.I niko cak ni ne pogleda sta drugo dete jede.Naravno u sklopu menze imaju i uzinu-obavezno voce.Ali ako dete ne voli odredjeno voce bez problema moze da ponese od kuce sta zeli.

  • Milkica March 27, 2014 12:59 pm

    I ja ovo obavezno pravim. Recept je odličan! Ića je lud za paštetom, ali hoće kupovnu, a ja ne dozvoljavam. Odavno ju više ni ne kupujemo (pre je Aca kupovao sebi neke riblje). Pravila sam jednom od džigerice, ali nije mu se dopala.
    Ja sam nosila užinu u školu, kao i ti, naravno i pokušaću to preneti na Iću…

  • Nerro March 27, 2014 1:22 pm

    Draga Marija, i ja sam se pronašla u ovom tekstu. Kao što neko već reče, sve zavisi od roditelja. Moji su već odavno studenti, ali ne odustaju od ustaljenih navika ni za milimetar. Prvo što se uradi posle jutarnjeg umivanja je obavezni doručak, a ako je planirano duže ostajanje na fakultetu, onda je obavezna neki sendvičak za poneti. Ne kažem da oni po nekada ne pojedu nešto iz pekare, ali to je zaista retko.
    Ova pašteta, za koju si nam dala recept je super, pa ću je i ja naravno praviti :)

  • Gordana Palamarevic March 27, 2014 11:37 pm

    Mislila sam da je privilegija to sto moje dete ima domacu uzinu. Razocarala me stvarnost.Borim se, naravno, pravim I dalje I diskretno propagiram zdrave navike. Dete mi je skoro ispricalo scenu od prosle godine. Posle Uskrsa su poneli sarena jaja I u skolu. Jedna devojcica se potrudila da im ih zgadi, govoreci da ona nikada ne jede kuvana jaja, da je to odvratna hrana, da je unutra nesto bljak zeleno I kako neko moze uopste I da pomisli to da jede. Petoro dece je odmah bacilo jaja, a mnogi su I kasnije tvrdili da ih vise ne jedu!? Tada su bili treci razred. Devojcica je, normalno, samozvano I nametnuto medju ‘glavnima’, pa je mnoga deca (na srecu ne sva), sto zbog stida,sveopste nametnutih standarda, osecaja nize vrednosti ili krestanja I naredjivanja slede. Vecina dece u razredu za uzinu jede kojekakve slanise I slatkise, industrijske, naravno.Redovno piju gazirana pica. Deci koja donose domacu uzinu se smeju, Ja naivno prvo mislila iz zavisti. Avaj, koliko sam pogresila. Jadni smo mi luzeri. Mada, ipak se okrece!( Moja deviza za neodustajanje) Na kraju, svako ima pravo da zivi kako zeli! Srecom, moje dete se samo izborilo da joj vise ne gade uzinu. Bar donekle.Ima
    izbor I mogucnost da kupi ono sto drugi jedu, onoliko cesto koliko to pozeli. Cesto osetim da joj nije lako. Nadam se da ce kako raste opstati I ostati dosledna sebi I kako ona kaze “Mama, ja sam devojcica sa stavom!” Pa kako odluci! Volela bih da postoje I skolski kiosci sa zdravijom hranom, a prihvatljivom cenom. Zaposlene mame jesu u skripcu s vremenom, a vecina I s novcem. Lepo bi bilo zaposliti I po nekog nutricionistu tu I tamo…Pa vise nenametljivih pricica I predavanja, ali ne samo u posetama skolama, vec da budu redovno osoblje skola… E, bas sam utopista… Hajde da se bar trudimo pojedinacno koliko mozemo, bez osudjivanja, sa zeljom da nam potomci budu zdraviji I srecniji!

  • Gordana Palamarevic March 27, 2014 11:44 pm

    Naravno, pozdravljam odlican recept! Radujem se I eventualnim narednim . Uvek dobro dodje nova ideja! Pozdrav!

  • sani March 27, 2014 11:46 pm

    Sjajno zvuci, nikada do sad nisam probala domacu pastetu pa cu sigurno ovu napraviti. Misli se bas na belo meso, a ne batak? I koliko dugo moze da stoji u frizideru, dan, dva?

    • Marija March 28, 2014 5:07 pm

      Da da, belo meso :)

      Meni je stajalo najduže nedelju dana u frižideru. Za duže od toga ne mogu da garantujem.

  • Srdjan March 28, 2014 12:35 pm

    Definitivno ide na to-do! Hvala :)

  • Petra March 28, 2014 1:07 pm

    Mislim da je to od obitelji do obitelji. Samnom radi kolegica isto godište kao ja koja se čudom čudi što ja nosim gablec od doma a ne kupujem fine sendviće u pekari preko puta.

  • Jelena Dacić – Nrecaj March 28, 2014 1:31 pm

    Hvala za divne reči i odličan recept!

  • ALIDA SMAKIC March 28, 2014 9:13 pm

    MA SUPER JE .JA SAM ODGAJILA SVOJU DECU KOJJA SADA IMAJU PO 3O TAK GODINA NA DOMACOJ PASTETI KOJU I DANAS SPREMAM I NEMA BROJA KOLIKO SAM RECEPATA DALA.IZUM JE DIVAN JA JE UGLAVNOM SPREMAM OD RINFLAJSA JER SE NE POJEDE U CELOSTI A DODAJE U MLEVENU SMESU DVA PUTA NA MASINU ZA MESO ,PONEKADA SENF I MAJONEZA MALO ILI KECAPA A I SA AJVAROM JE SUPER,ZELIM SVIMA KO JE VREDAN I VOLI SVOJU DECU,NEKA NADJE MALO VREMENA I NAPRAVI OVO REMEK DELO,TAKODJE JE DIVNO SERVIRATI KAO PREDJELO UZ SALATE I KOJESTA ZA SVECANE DANE PRIJATNO

  • Jelena March 31, 2014 8:48 am

    Godina 1986., i moj prvi školski dan u Americi (znam da kažem kako se zovem i još po koju reč, 6. razred). Vreme užine, a ja sa školskom užinom sedam i počinjem da jedem, tj. nas sveka 4-5 ima tu školsku užinu. Svi ostali grickaju sendviče, čips, piju sokići iz onih malih braon papirnih kesa. Gledaju me čudno. Odmah sam videla da to nije cool, ali avaj! Školska jela su bila kuvana, divna i ja (bez obzira što me je bilo blam) nisam mislila da treba još mamu da opterećujem sa mojom užinom, već sam uredno jela taj školski kuvani ručak koji se bio sasvim ok. Kasnije se nastavio isti scenario. Eto, u to vreme hrana u školama je tamo bila OK. Čudo je to šta ljudi jedu u svojim kućama, tj. šta ne jedu i šta žene spremaju, tj. ne spremaju. Nikad se nije desilo da mi nemamo kuvani ručak, večeru ili spremljen doručak pre no što mama izađe na posao. I kad je išla u drugu smenu, na pultu u kuhinji kad dođem iz prepodnevne smene me je uvek čekao ručak. Da znaš da su moje drugarice, sa kojima sam se ponekad vraćala zajedno kući, bile zapanjene da uvek imamo kuvano. Meni je to sada najnormalnija stvar, da možda i preterujem u tome, pa nam je retki fast food kao praznik (volim i ja pljeskavice i picu sa kioska). Moja mama ima jedan lep izraz za one koji hrane svoju decu đubretom…lenčuge.

  • Jelena March 31, 2014 8:54 am

    Setila sma se još jednog scenarija, 8.razred, Amerika. Profesorka francuskog nas je izvela u mali francuski bistro. Dezert je bio čokoladni mus, famozan da se i dan danas sećam tog ukusa (ja ga takvog nikada nisam uspela da napravim). Ja skoro na kraju čaše, uživam, a amerikanci prevrću očima i viču bljak. Pogledam u moju čašu a ona skoro prazna. Pa ja sam navikla u kući da jedem kuvane čokoladne filove, da čekam pored šerpe da je oližem kad se torte mute, da uživam u domaćim kolačima. Sve u svemu, ako se navike stvore kod kuće nema šanse da dete to odbija na drugom mestu. Jeste me bilo malo blam što sam jedino ja sve pojela, ali sad me nije blam!
    Divan ti je post!

  • Mirjana April 14, 2014 2:18 pm

    Ja se, evo vec cetiri godine borim, a od jeseni cu to ponavljati i po drugi put. kod cerke u razredu je blam da se za uzinu ponese sendvic, a za vocku se smeju. Hit su cipsevi raznih ukusa i mini koka kola (tzv. tamanica). I svi nose novac, pa kupuju u skolskoj trpezariji gde ima kao neka mini pekara-prodavnica. Cak ni nemaju alternativu u vidu prodavnice u kojoj moze da se kupi voce.
    Kad malo vratim film unazad kada sam ja bila dete (osamdesetih godina), tad se zapatilo to-sramota je. Sramota je posluziti drustvo domacim sokom, blam je na palacinke staviti domaci dzem, blam je u sendvic staviti domacu kobaju (sa sela sam i sve to smo imali), jer ce pomisliti kako si siromasan jer ne mozes da kupis, nego stavljaj industrijsko smece (koje tad jos nije bilo takvo smece kao sto je sad.

    Nego, da pitam, je l moze stapni mikser za usitnjavanje, posto blender nemam?
    Pozdarv i svako dobro.

    • Marija April 14, 2014 10:44 pm

      Draga Mirjana,

      Blender je mnogo bolji u ovom slučaju. I sama sam jednom prilikom (kada sam tek počela da živim sa dečkom), u nedostatku blendera koristila štapni mikser. Meso se da usitniti, ali mu treba mnogo više vremena nego u blenderu. Meso se takođe zakači oko sečiva štapnog miksera pa ga je jako teško oprati, posebno ako ste koristili junetinu. Sa piletinom ide malo lakše. Uglavnom, može, samo će trajati malo duže i neće biti samleveno onako fino kao što bi to bilo u blenderu.

      Pozdrav :)

Comments are closed.