SEARCH

Ibica za početnike

Ibica, plaža

San Antonio

Na Ibicu ne idete da jedete. Idete da se zezate, kupate, sunčate i obilazite svetski poznate klubove. Ovde je hrana samo gorivo koje vam služi da nekako izgurate ludački tempo. Ujutru se ustaje i odlazi na plažu, predveče sledi povratak u ho(s)tel i tada se u usta trpa bilo šta, samo da se utoli glad. Onda se malo izbleji u nekom od kafića, pa sledi spremanje za klabing. U klub se kreće negde oko 2-3h ujutu i ostaje do 6-7h. U povratku, opet, jede se bilo šta čega uspete da se dočepate.

Kažu da je na Ibici najbolje zezanje u gradu San Antonio. Mi smo otišli na produženi vikend, i naravno, upravo tamo. Al’ trt, moj prvi utisak je bio – Paralija. Osetila sam se prevareno. Pa gde je, bre, majku mu, ona Ibica iz filmova i spotova?!

Britanski turisti na Ibici

Za početak, upoznajte britanske turiste u punom sjaju. Pijani, drogirani i bahati, tela oslikanog bizarnim body painting-om. Lome i ruše sve pred sobom, povraćaju i pišaju posred ulice, uz zidove trafika, preko klupa i stolova u baštama lokala… Znam da zvučim kao konzerva, ali toliko mi je bilo žao što sam uopšte ovde došla da sam se momku sve vreme izvinjavala što mi je uopšte i palo na pamet da predložim dolazak ovde.

Šta je tu je, rešimo da izvučemo najbolje iz svega i bacimo se na klabing. Ibica je prepuna klubova i svako veče možete ići u neki drugi, muziku puštaju neki od najvećih svetskih DJ-eva. Jedini problem u svemu tome je što je ulaz u klubove oko 30 – 80€ po osobi. Negde je bolja atmosfera, a negde lošija. So, choose wisely :wink:

Café del Mar

Café del Mar

Café del Mar je mesto koje na Ibici obavezno morate posetiti. Običaj je da se iz prelepe bašte kafića posmatra zalazak Sunca koji je zaista spektakularan.

Café del Mar

Café del Mar, zalazak Sunca

Sangria Cava @ Café del Mar

Za piće smo uzeli sangriju, ali ne običnu, već sangria cava koja se, umesto sa tradicionalnim crnim, pravi od penušavog vina sa pomorandžom. Bila je odlična.

Café del Mar, Marija

Nachos @ Café del Mar

Tapenada od crnih maslina @  Café del Mar

Tapenada od crnih maslina @  Café del Mar

Grickali smo naćos sa gvakamole sosom i tapenadu sa pita hlebom. Tapenada je imala jak ukus na inćune, što se meni svidelo, dok je pita hleb bio polu-bezveze sam za sebe. Hleb je došao isečen na četvrtine i po sredini, što mi nismo odmah primetili pa smo selje mazali tapenadu preko :)

Cene: Sangria Cava – 26€ (obična 24€), Naćos sa gvakamole sosom – 6€ (pljačka!), Tapenada sa pita hlebom – 5€.

Meze na Ibici

Bar Alicante

Kao što rekoh, Ibica i nije poznata po dobroj hrani i jedino jelo koje sam planirala da probam je bila paelja. Ali mogu ja da planiram koliko god hoću, kad nema. Tačnije ima, ali svaki restoran u San Antoniu ima ispred jednu istu tablu sa slikama “autentične” paelje koju pripremaju tako što je podgrevaju u mikrotalasnoj. E, pa, neće Marija njima dati 20 eura za zamrznutu paelju!

Kao alternativa ostalo nam je more doner kebaba, koji jes’ da su bili ok, ali nikako dobri, i kiosci sa pljeskavicama koje su izgledale toliko jezivo da nismo želeli ni da ih probamo. Svetla tačka u celoj ovoj situaciji bio je Bacardi Breezer koji je u radnji mogao da se kupi za samo 1,8€!

Na naše veliko oduševljenje, uspeli smo da naletimo na jedan od par restorana koje posećuju samo lokalci. Kafanica je bila toliko lokalna da čak ni osoblje nije govorilo engleski.

Naručimo mi piće dok smišljamo šta ćemo da jedemo, a konobar donosi dve kriške hleba sa najmekšim svinjskim šniclama na svetu i malo peršuna i belog luka. Hrana na tanjirima za susednim stolovima podseća na našu kafansku, samo sa španskim šmekom.

Gaspaćo u čaši

Za predjelo smo uzeli odličan gaspaćo koji su nam poslužili u čaši. Mene je ovo oduševilo i mislim da je ovo najbolji način da se servira ova supa, s obzirom da je hladna i ovako osećate kao da ste se osvežili nekim koktelom.

Teleće šnicle i pomfrit

Naručimo jedno pileće belo i jakobove kapice. Ja se, glupson, zeznem i pomislilm da se reč escalope odnosi na jakobove kapice (scallops na engleskom) i dobijemo zapravo teleći eskalop, onako kako je i pisalo. Bez obzira na grešku, hrana je bila odlična i ja napokon srećna što jedem pravu hranu, dok je momak gunđao kako “Ovi Ibićani ne umeju da isprže pomfrit!” Porcije su bile ogromne i obe su došle sa pomfritom i nešto paradajza.

Cene: Ručak za dve osobe – 3 pića, predjelo, dva glavna jela i burger – 22€. Kartice ne primaju.

Grad Ibica

Grad Ibica

Drugi dan vikenda, razočarani San Antoniom, odlučili smo da provedemo u gradu Ibici. Za razliku od San Antonia, ovo je ona Ibica koju zamišljate. Da smo znali, mogli smo tu da provedemo svo vreme jer je ostrvo odlično povezano autobuskim linijama, a plaže i onako nisu u gradovima pa vam je svejedno gde ste odseli. A ako ne dođete u avgustu, cene rent-a-car-a će vas prijatno iznenaditi. Čak ni klubovi nisu u gradovima i do njih se dolazi Disko busom u kome piči muzika kao u klubovima, a Brka koji vozi autobus i sam đuska u ritmu.

Grad Ibica

Grad Ibica, Mateja

Elem, smestimo se u hostel i odemo na plažu. Pre toga se na recepciji raspitamo ima li bar ovde neke dobre paelje i dobijemo vizitku jednog dobrog lokalnog restorana. Ali avaj! Dolazimo do restorana, a on zatvoren! Siesta, ili popodnevni odmor kada lokali ne rade je od 16-20h. A Španci svoju siestu shvataju vrlo ozbiljno.

Očajni, odlazimo u meksički restoran koji je bio u blizini i radio u to vreme. Nema veze, pošto kući idemo u drugim pravcima i ja ostajem sama jedan dan duže, odlučujem da se vratim na paelju sutradan.

Tekila

Meksički restoran je bio odličan. Počeli smo sa tekilom koju su nam doneli i sa limunom i solju i sa cimetom i pomorandžom pa ko voli nek’ izvoli. Teško je izabrati šta jesti kada želite da probate sve, ali srećom, imali su vozić za dvoje u koji je uključen skoro ceo meni.

Meksički vozić

Ne znam više ni sama čega je sve tu bilo. Čili kon karne, tortilje i takosi koje smo sami punili nadevima i sosevima, naćos, burito… Sve je bilo odlično osim neke gluposti od zamrznutih škampa koje sam samo probala. Ljubazna teta-hostesa nas je zabavljala svo vreme i bila totalno oduševljena kada je videla da smo tanjire skoro polizali :)

Ovaj naizgled sasvim običan lokal je jedno od mesta sa najprijatnijom atmosferom koju sam imala priliku da doživim. Nema uštogljene atmosfere i možete opušteno da jedete rukama i celi se izmažete, jer tu tako i treba.

Cene: Ručak za dve osobe – brdo hrane i 2 tekile + bakšiš – 80 i kusur €.

Formentera

Formentera

Kada sam u nedelju uveče momka ispratila na avion rešila sam da se malo prošetam gradom. Odjednom, u starom delu, kao pečurke posle kiše niklo je mali milion restorančića. Ne zna se gde je hrana izgledala bolje, posebno paelje koje su delovale baš kako treba. Ali, nakon meksičkog vozića, nije bilo teorije da tog dana više išta jedem. Opet se ja mislim, nema veze, sutra – za doručak restorančić koji sam već planirala, uveče, pred polazak kući, nešto u centru u jednom od ovih restorana.

Formentera

Međutim, dobri ljudi iz hostela mi spomenuše kako nadomak Ibice postoji ostrvo Formentera sa prelepim plažama. Nakon što su me uverili da je to regularno ostrvo na kome žive ljudi i da, naravno da ću tamo moći da probam paelju, sela sam na brodić, platila kartu 20€ i pošla put najlepših plaža. Nakon 2,5h puta stigla sam na ostrvo i kao pravi turista sela u bus za dodatnih 20€ koji će me provozati po celom ostrvu kako bi uspela da posetim što više plaža. Nisam se pokajala. Voda savršene temperature, beli pesak i neke od najlepših plaža koje sam posetila u životu. Sledeći put ima da se parkiram na ovom ostrvcetu i zauvek da ostanem!

Formentera

Formentera

Sisići na sve strane! Kažem sisići jer silikoni nisu u modi na Ibici. Na trenutke mi se činilo da sam upala na snimanje nekog spota jer su skoro svi ljudi na plaži bili lepi i zgodni, a momci nabildovani i izdepilirani :-D Yeah!

Škampi i lignje

Uglavnom, dođe i vreme za paelju. Ja sva srećna krenem u restoran, sednem, kad imam šta da vidim – minimum dve osobe! O maj gad! Trepćem, molim, namigujem, al’ ne vredi. Na Ibici su sve videli i baš njih briga i za mene i za moju paelju. Uzimam pržene lignje i škampe i gunđam u sebi. Jelo je bezobrazno skupo i sve sam pojela. Ostale su samo glave od škampa. Znam ja za jadac, naučili su mene u Vijetnamu da se prženi škampi jedu bez da se ljušte!

Cene: Škampi i lignje – 19€ za jednu osobu, kisela voda – 2€.

Caipirinha

Kokteli

Kokteli na Ibici su u proseku oko 10€. U beach klubu 15€. Jedino što vadi situaciju je to što su dobri i ovde ne štekare na alkoholu. Osim kada se radi o piću koje je uključeno u cenu ulaznice u klub. Tad su sranje :-P

Sat vremena pre nego što sam trebala da krenem na aerodrom shvatila sam da nisam napravila ni jednu sliku koktela. Kako da pišem o Ibici, a da nema ni jedne slike koktela?! Srećom, hostel u kome sam spavala je u prizemlju imao fini restoran sa koktelima. Nezvanično-zvanični kokteli Ibice su Mojito, Caipirinha i Caipiroska. Mojito, verujem, svi znate šta je. Caipirinha je koktel koji se pravi sa kašasom, sirovim šećerom (koji ima veliki procenat melase) i limetom. Caipiroska je isto to, samo sa votkom. Odlučim se za Mojito i siđem dole, kad ono faking siesta! Popizdim i vratim se na recepciju da pitam da li postoji lokal koji trenutno radi, osoblje umre od smeha koliki sam baksuz i pošalje me u bircuz pored. Sednem sama u baštu, naručim Caipirinhu jer je to jedini koktel koji su imali, ufotkam i izručim piće.

Ibiza Town, Marija

I na kraju…

…mi je ipak bilo lepo. Kada bi ponovo išla na Ibicu, znala bi šta da radim i šta da ne radim. Kažu da je onaj ko na Ibicu dođe prvi put devica i da kasnije postaje samo bolje. Ako se odlučite da krenete put ovog ostrva, nadam se da ste iz mojih grešaka nešto naučili. I koliko god para da ponesete, verujte mi, neće vam biti dovoljno :)
 
Objavljeno u manje više sličnom obliku u magazinu Mezze, septembar 2012.

You May Also Like

11 Comments

  • GagaGrne July 6, 2013 12:12 am

    Prelepa si mi na poslednjoj fotki.
    Srce moje! :*

  • mignonne July 6, 2013 2:43 pm

    Svidja mi se novo, dopunjeno izdanje.:) Ne znam da li cu nekada bas otici tamo, ali uvek je zanimljivo procitati utiske iz prve ruke.:)) p.s. drzim ti fige da mozda jedanog dana ponovo stignes na ono ostrvce.:))

  • reSapiens July 6, 2013 4:10 pm

    Extra je članak, informativan, s gomilom fotki, taman kako treba! :-)

  • Jelena July 6, 2013 7:22 pm

    Gaspačo u visokoj čaši, genijalno. Ja sam zamišljala kad si rekla da se tako služi čašu za viski sa debelim dnom. Poslednja fotka ti je mnogo lepa!
    ps kad pređeš 30. Ibicu treba samo da gledaš sa slika, tako da mi ostaje samo tvoj predivan post.

    • Marija July 6, 2013 7:42 pm

      Može i posle 30 :-D Meni je samo prolazak kroz San Antonio nakon 2 ujutru bio katastrofalno traumatičan :-P

  • Jovanka Bastovanka July 7, 2013 3:33 am

    odlican putopis i preljepe slike.. ma na kraju krajeva lapsusi nisu ni bitni, najbitnije je da si se ti dobro provela!

  • Ja u kuhinji… July 8, 2013 12:07 pm

    Café del Mar je mesto koje me privlači da ga posetim… ostalo ne tako… mislim nekada da sada više ne… valjda se vremenom menjamo… Inače jako su mi lepe fotografije i ceo tvoj izveštaj ali ja i inače uživam u svakom tvom putovanju kao da sam ga i sama doživela :)

  • Petra July 8, 2013 5:23 pm

    Koristan post. Mislim da bi bio i savršeno dobar bez koktele ali znam kako je to kad si nešto zamisliš.

  • Zorica July 8, 2013 6:27 pm

    Odličan putopis a i provod. Mada, moraš se vratiti da probaš paelju. :)
    Ovog momenta tako bih se rado teleportovala u onu ležaljku sa slike.

  • SaLe August 8, 2014 6:28 pm

    Hvalaaa na odlicnim informacijama :)

    • Marija August 8, 2014 7:00 pm

      :)

Comments are closed.