SEARCH

Mon Pele – Odlazak u utrobu vulkana

Mon Pele

To jutro smo se probudili oko 10h. Dok smo se nakanili da ustanemo iz kreveta i prezalogajili nešto na brzaka bilo je već pola 12.

– ‘Oćemo da odemo do Mon Pelea? Taman posle svratimo do Sen Pjera na neku klopu.

Mon Pele

Odluka da se popnemo na Mon Pele bila je najgluplja koju smo ikada doneli kada smo bili negde na putu, ali ujedno i jedna od genijalnijih stvari koje smo ikada uradili. I dalje nisam sigurna da li bih to ponovila.

Na Martiniku ništa nije daleko. Iz Sen Ane gde smo bili smešteni trebaće nam oko sat-dva do Panorame na Peleu i sigurno će nam ostati ceo dan za bleju u Sen Pjeru.

– Znaš šta, ja sam mislio da se prošetamo do ivice kratera. Ima nešto manje od 4 km. Šta je to za nas, ionako prelazimo mnogo više dnevno kada obilazimo gradove :) Sigurno će biti mnogo lep pogled.
– Važi. Nemoj samo da popiješ vodu da imamo da se osvežimo kada odemo gore.
– Ali žedan sam.
– Što si bre sve popio?!
– Mrzi me da vučem flašu.

Mon Pele

Krećemo pešačkom stazom. Lepo je sređeno, lepo miriše. Oko staze i po obroncima su palme. Stotinak metara dalje stazica prestaje. Nagib se stravično povećava, a put nas vodi u pravcu “staze” od crnog vulkanskog kamenja. Pukao nas je adrenalin i krećemo četvoronoške da se veremo po planini.

Mon Pele

Kilometar kasnije sam se strašno umorila. I počela da zvockam :-D Pogled na gore nije obećavao. Izgledalo je kao da stojimo u mestu, a vrh se nikako nije približavao. Zapravo nije se ni video. Bio je u oblaku i izgledao je nekako sablasno. U tom momentu smo pomislili da bi možda trebalo da se vratimo. Ali naš ego to nije mogao da dozvoli i veselo smo nastavili da se penjemo.

– Misliš da gore ima neki kafić?
– Ahaa. Sigurno služe i jastoga :-P

Negde blizu vrha nalećemo na par koji se spušta. Devojka na leđima nosi malo dete koje spava.

– Bonjour :), kaže veselo tip.
– Jel ima mnogo do kraja?
– Imate vi ohohooo da idete :-D
– Vredi li uopšte da se penjemo?
– O da! Prelepo je!

– Ma mi smo smešni, vidiš da ovi nose i dete na leđima :-P

Mon Pele

U tom momentu je počelo da biva prohladno što nam je strašno prijalo. Stajali smo na ivici kratera i ja sam se osećala kao da sam uradila nešto mnogo bitno. Rešili smo da obrnemo krug oko ivice pa da se vratimo na parking. Par minuta kasnije nalećemo na putokaz Le Chinois sa dva nacrtana čovečuljka. Staza od kamenja se vrtoglavo spušta. Imamo izbor da se spuštamo ili da nastavimo laganom stazom oko kratera.

– Mateja, ‘oćemo do Kineza?
– Kakvih Kineza?
– Pa vidiš da piše za Kineze dole. Neću valjda da se popnem na vulkan i da ne siđem u krater?!
– Šta fali? Došli smo zbog pogleda.

Mon Pele

I tu kreću naše muke :-P Popeti se po tom kamenjaru nije ništa. Umetnost je spustiti se. Kamenje je mokro jer smo uveliko unutar oblaka i malo malo pa padne kišica. Ja sam u majici na bretele i vrlo kratkom šortsu. I strašno mi je hladno. Razmišljam kako su vlasti trebale na ulazu na stazu da postave obezbeđenje i da vrate svakog ludaka koji pokuša da prođe bez planinarske opreme.

Mi smo i dalje ok. Jer je osećaj koji smo imali kada smo sišli u krater bio potpuno neopisiv. Predeo kao iz nekog SF filma. Rastinje sa druge planete. Sedamo na jedan kamen da iskuliramo.

Mon Pele

– Ja moram da popušim cigaru.
– Popuši. Ne znam samo kako možeš, ja sam totalno crkao.
– Moram. Vidiš da nema ni kafić :-P
– Dobro. Nemoj samo da zapališ vulkan :-P

Mon Pele

Nastavljamo da pratimo stazu. Ovoga puta na gore, jer moramo prvo da izađemo iz kratera. I nekako je delovalo kao da idemo mnogo više nego što smo se spuštali, i na trenutke kao da smo možda promašili put. Hladnoća je postala nesnosna i tu već više nisam ni znala šta pričam.

Mon Pele

– Jesi li ti siguran da smo na pravom putu? Šta kaže GPS?
– Sve je u redu. Ivica je blizu.

Mon Pele

– Jesi crk’o?
– Katastrofa. Jel’ si ti skinula mapu Pelea, meni crkava baterija.
– Eto ti tvoj pogled, ‘ebo te pogled. “E, Marija, ‘ajde kada stignemo na poslednju destinaciju da ne jurcamo okolo i obilazimo nego da se zabodemo u neki resort i da pijemo koktele na plaži da se malo odmorimo.” … Ni plaža, ni resort, ništa. Vidi ti šta mi radimo na Karibima. Veremo se po planini :-P Još si nam i vodu popio :-P I morao si da silaziš u krater, nije ti bilo dosta.
– Ali nisam ja hteo da siđemo u krater.
– Dobro sad. Gde je moj jastog? :)

I tako smo se malo spuštali, malo peli. U jednom momentu smo naleteli na planinarsku kućicu u kojoj je bila neka voćna rakijica i zezali se kako bi možda trebalo tu da zanoćimo.

Mon Pele

Mon Pele

– Nasmeši se da te slikam :)
– Smeškam se, zar ne vidiš?
– Odlično. Kao iz Kruga.

Mon Pele

Nastavljamo dalje. Pao je mrak. Ja sam totalno dezorijentisana i kolena počinju da mi klecaju. Zamišljam kako je bezveze da ostavimo kosti na planini a ni nismo planinari. Momak sav važan na glavu stavlja lampicu koju je kupio specijalno za put. Planina je bila toliko tiha da je tišina mogla da se čuje. Oko nas su lebdeli svici i ja sam ga zezala kako sigurno misle da je on jedan veliki svitac.

– Jesmo li blizu Mateja?
– Da da. Tu je vrlo blizu onaj znak pored koga si piškila.

– Znaš šta sam razmiljao. Ove tvoje patike od 9 eura su se baš dobro pokazale. Best buy ovoga puta. Sad mi se baš sviđaju. Mada, nije ni moja lampica za bacanje. Zamisli sad šta bismo radili da je nemamo :-P
– Ne zajebavaj :-P

U tom momentu zaista i jesmo bili blizu jer smo išli po uređenoj i relativno ravnoj stazi. Ali oko nas počinju da šuškaju žbunovi. Jezivo. Neverovatno je kojom smo se brzinom stuštili do kola. Uleteli smo i momentalno se zaključali i upalili farove.

– Jedva živi ostadosmo :D
– Hoćeš da ti pročitam statistiku? Prešli smo 6 km! Po kakvom terenu!

Mon Pele, statistika

Mon Pele, statistika

– Slušaj! Opet ona pesmica na radiju!
– Pojačaj!
 
Ovaj tekst je deo akcije Coca-Cola System. Više o akciji možete pročitati ovde.

You May Also Like

8 Comments

  • Vesna Nešić January 30, 2014 1:35 pm

    Imaćeš jednom šta da pričaš unucima :-) Ono, kad se setim ….
    Naporno ali ispunjavajuće!
    Pesmica pride, odlična!

  • Ja u kuhinji… January 30, 2014 2:26 pm

    Prelepo… životno…

  • mignonne January 30, 2014 4:54 pm

    Jedno prelepo iskustvo za pamcenje, vas dvoje ste pravi avanturisti.:)))

  • Tamara January 30, 2014 5:15 pm

    o, divote, i laganog straha, mislim da je mene više bilo strah dok sam čitala nego vas tamo, bojim se da bi mene uhvatila panika da sam ostala tamo po mraku :D

  • Nevena January 30, 2014 5:30 pm

    Fantastična i preelijepa priča, uživala sam, i video je zakon :D

  • Jovanka Bastovanka January 30, 2014 10:58 pm

    divan putopis, po obicaju =)))

  • Milica February 6, 2014 3:09 pm

    Odlično napisan post i divan doživljaj, sad kad ste se već vratili u komadu! :D I mi smo imali sličnih dogodovština, kad tako potpuno nepripremljeni odlučimo da “za čas” svratimo i obavimo neko planinarenje u japankama (ta sam) i onda promašimo stazu za šetanje i veremo se po klizavim stijenama… Skroz shvatam taj nepromišljeno avanturistički duh! :)
    Baš sam uživala u čitanju! <3

  • Nevena March 7, 2014 8:00 pm

    Sad tek čitam ovo i u jednom momentu sam se naježila :D
    Wow, svaka čast!
    Ono bre stvarno ko sa druge planete!

Comments are closed.