SEARCH

Obrenovac, jedna priča nakon svega

Eko dvorište, Obrenovac

Vanju sam upoznala kada se voda već uveliko povukla. U gumenim čizmama, jer je u dvorištu i dalje bilo blato, sekla je grane višnje. Višnja je ove godine baš dobro rodila, plodovi su krupni, i ima ih puno. I ruže uz kuću su prelepe, procvetale kao da se ništa nije desilo. Ali džaba. Te ruže niko neće staviti u vazu, a višnje će završiti na nekom smetlištu, čekajući da ih gradska čistoća zajedno sa uništenim pokućstvom odnese na deponiju i spali. Vanjina kuća je, vidi se, bila lepa. U dvorištu ligeštul, a grane drveta odmah pored kapije njišu se podvijene flašama i teglama ukrašenim dekupažom. Pune su neke mutne vode. Verovatno će i one na kraju otići zajedno sa višnjama… Na zidu kuće je nivo vode ostavio trag, skoro do plafona, a unutra nije ništa ostalo. Kroz brundanje kompresora kojim su ispirali zidove razmišljam koliko će samo vremena i novca biti potrebno da se ponovo stane na noge.

Kuća u Obrenovcu nakon poplave

Eko Dvorište

U neko drugo vreme, u ovoj kući bio je centar Udruženja Eko Dvorište, a Valentina na njegovom čelu zajedno sa ostalim članovima, bavila se očuvanjem životne sredine i reciklažom.

A onda su se desile poplave. U tim najgorim danima zajedno sa prijateljima i familijom, samoorganizovani, prikupljali su vodu, hranu, higijenu i nosili na punktove gde su ljudi bili odsečeni od svega. I u jednom od tih dana Vanju su nazvali iz Trag fondacije, sa kojom je već bilo zajedničkih projekata: “Kako ste? Kako možemo da pomognemo?”

Trag

Usledila je organizacija i prikupljanje pomoći. Stigao je kompresor za pranje zidova. Ne onaj industrijski, već manji, kućni, ali zlata vredan. Taj kompresor je za sada očistio 10 kuća, i ko zna koliko će još. I stigao je preko potreban alat koji će, nadaju se, mnogim Obrenovčanima pomoći da svojim kućama vrate prvobitan sjaj. Sredstva prikupljana početkom godine u okviru uspešnog fandrejzinga preusmerena su za otvaranje neophodnog centra gde će mladi moći da se okupljaju i aktiviraju.

Alat za obnovu oštećenih kuća u Obrenovcu

U međuvremenu Trag je uplatio 270 hiljada dinara. Zahvaljujući ovim sredstvima obezbeđeni su i podeljeni paketi za 70 porodica. U paketu je bilo 3 sredstva za skidanje buđi, 3l varikine za dezinfekciju prostorija, profesionalna četka za pranje zidova i pločica, 4 para rukavica i 7 balona tako neophodne vode. Po preporuci Trag fondacije stižu i novi donatori koji će zajedno sa udruženjem Eko Dvorište obezbediti pomoć koja će stići direktno u ugrožena domaćinstva.

Momci iz Poljske

Maciej iz Poljske u organizaciji EU volontirao je u Novom Sadu pre izvesnog vremena. Kada je video šta se desilo u Srbiji, nazvao je ortaka, a ovaj ga povezao sa Trag fondacijom. Zajedno sa još 3 Poljaka, Aleksandrom, Kamilom i Piotrom, skupio je pun kombi robe, vođen instrukcijama koje je pročitao na sajtu ambasade i zapucao put Obrenovca. I stigli su do Obrenovca.

Poljaci

Otvorili kombi, ljudi stali i gledaju: “A gde je voda? Vodu nemamo, to nam je najpotrebnije…” Momci krenuše da se prebrojavaju, izvukoše ukupno 200€, sve što su imali kod sebe, predlažu da se ode i da se kupi voda. Ljudi su dirnuti, ali ne žele da uzmu novac. Odlučuju da krenu ka najugroženijima, od kuće do kuće i da razvezu pomoć. Ali kombi se pokvario. Plan se menja i pomoć odnose do kasarne. A ljudi iz udruženja organizuju majstore da se kombi popravi. Kada su krenuli nazad sa popravljenim kombijem javili su se i rekli kako im je žao što nisu ostavili novac za vodu i tražili račun na koji mogu da uplate donaciju na šta su im ljudi iz udruženja odgovorili: “Neka vam je sretan put, a donaciju ćete doneti kada dođete po radžu :)”

Kasarna i hotel

U staroj kasarni i hotelu Obrenovac na ulazu u grad smešteni su svi oni iz kolektivnih prihvatilišta koji nisu imali negde drugde da odu. U kasarni tuga Božija. Po desetoro u sobi, stari, mladi, bolesni, zdravi… Neko ima krevet, neko nema. Negde neki dušek na podu. Posteljinu tek nekolicina ima. Uslovi za život katastrofični jer kasarna ne radi već godinama i sve je propalo. U kasarni kuhinje nema, a u hotelu ne funkcioniše. Niti imaju od čega, niti gde, niti u čemu da skuvaju ručak. Crveni krst Srbije svakodnevno deli hranu, ali na duže staze i radi zdravlja ljudi, valjalo bi i nešto kuvano da pojedu. Nemaju ni mašine za veš. Ma ništa nema.

Obrenovac, kasarna

Obrenovac danas

Danas Obrenovac izgleda kao grad duhova. Ako i naletite na nekog prolaznika, videćete da nema osmeha. U glavnoj ulici je sve bilo potopljeno. Pukli su oni što su izdavali, pukli su zakupci, oni što su tu radili ostali su bez posla. U gradu radi tek šačica prodavnica sa osnovnim potrepštinama, po neka banka koja nije bila potpljena, par pekara (za koje nemam informaciju na koju foru prave hleb, jer se hleb mesi sa vodom, a u Obrenovcu voda nije za piće, koriste li flaširanu???)… Prizemne kuće prosto nisu za život. Ljudi dolaze tokom dana i raščišćavaju koliko ko može. Ali masa kuća i dalje nije dezinfikovana i ljudi sami, od svojih sredstava dezinfikuju na svoju ruku, a mnogi to uopšte ni ne rade. Nemojte misliti da je u pitanju neposlušnost, ali ljudi jednostavno ne znaju kome da se obrate jer je i dalje haos. Uostalom, niko nije ni rekao šta su prioriteti. Kuće su bile stare, sa starim instalacijama, i tako je posle poplava nekoliko kuća u Obrenovcu gorelo. Pa ne mogu svi da budu električari.

Ne može ni svako svoju kuću da očisti. Ima nejakih, bolesnih i samih. Kako će oni ako im neko ne pomogne? Niti se svaka kuća može spasiti. Znate anatomiju cigle? Da joj je jedan od osnovnih sastojaka šalitra? E pa ciglu kada dovoljno dugo potopite u vodu šalitra će izaći, i onda cigla više neće biti kompaktna pa će sve one kuće koje nemaju dobre stubove kako se budu sušile pucati. I šta onda?

Prekompleksan problem…

Obrenovčani

A ljudi? Kako su ljudi?

To što su Obrenovčani i svi ljudi pogođeni poplavama doživeli, to teško može da shvati neko ko nije. Još uvek je narod u čudu. I dalje su u panici. Jer jesen će doleteti. I šta će onda biti sa grejanjem? Da li će biti struje, pa Kolubara je bila potopljena? Pukla je kanalizacija, podstanice za grejanje su bile potopljene, zna li iko šta je ispod zemlje?

I šta ako se sve ovo ponovo desi?!!!!

“Gde ćete?”
“Slušaj Vanja, celog života sam se odricao svega da napravim dom za sebe i porodicu. Nisam išao po kafanama, nisam pušio. Prvo sam se jedva izvukao. A kad sam video gde je prošao moj život, ja se ne vraćam.”

Ni Vanja se u svoju kuću ne vraća. “Neću da razmišljam. Ko nije doživeo ne može da shvati.” Odseliće se u vikendicu u obližnjem Mislođinu.

“A kuću u Obrenovcu, jednoga dana kada popravim, popraviću da služi svim građanima u Obrenovcu. Da se Obrenovac digne na noge.”

Za nastanak ovog teksta želim da se zahvalim Valentini i Petku, Udruženju Eko dvorište i svim dobrim ljudima koji su pomogli i koji i dalje pomažu! Još nije prošlo, i još nije gotovo. Ovo je samo jedna priča i jedno iskustvo. Još mnogo ih ima. Obrenovac, Krupanj i još mnoga mesta i dalje nisu mesta za život. Hajde da se uključimo i pomognemo!

Fotografije i video materijal: udruženje Eko Dvorište.

Ovaj tekst je deo akcije Coca-Cola System i #širidobrotu.

You May Also Like

4 Comments

  • Lenka June 27, 2014 11:07 pm

    :'(

  • Vera/Astal June 28, 2014 3:09 pm

    Сјајно, баш сада када се Обреновац практично више и не спомиње на било којим вестима, хвала за подсећање савести и свести!

  • Milkica July 1, 2014 10:48 am

    Strašno… Baš dobro što si o ovome pisala…

  • Nevena July 14, 2014 9:09 am

    Bravo!
    Zivot okolo ide dalje, njima jos stoji :(

Comments are closed.