SEARCH

Četiri sata u Parizu

Pariz, Sena

Ah, taj Pariz! Želim dugo da ostanem. Da posmatram prolaznike iz bistroa na obali Sene. Da danima lutam hodnicima Luvra. Čekam satima u redu da se popnem na Ajfelovu kulu. Da u pekari kupim pravi pravcati baget… Pariz se ne obilazi ovako, u trku.

Ali tog 19. januara za mene tako nešto nije bilo moguće. Imala sam nekoliko sati između dva leta i rešila da ih iskoristim najbolje moguće!

14:40 Gare du Nord

Metro stanica. Ja sam u euforiji :) I polazim!

Notr Dam u Parizu

15:00 Notr Dam

Od svega što ima da se vidi u Parizu najviše sam želela da vidim Notr Dam. Zbog svoje opsednutosti gargojlovima. Nije bilo vremena da uđem i popričam sa jednim od njih. Nije strašno, znam da ću se vratiti.

Pjer Herm, makarons

15:42 Pjer Herm

Ok. Moje čizme možda imaju visoku štiklu. I možda je butik u Rue Bonaparte 1,9 km daleko. I možda mi metro ovde nikako ne može pomoći. A i nisam neki fan makaronsa. Ali me to svakako neće sprečiti da odem. Po cenu da se vratim u hostel i ništa više ne vidim. Biti u Parizu i ne posetiti kralja makaronsa je svetogrđe.

Da li je vredelo? Svakako. Možda mi i jeste zadrhtala ruka kada sam Pjerov najpoznatiji makaron platila 7,5 evra, ali osećaj dok sam sedela na ivici obližnje fontane i grickala Isfahan nikada neću zaboraviti. Nisam pojela laticu ruže. To sam već jednom probala i nije najbolje prošlo.

Isfahan

Isfahan je inače najpoznatiji makaron koji je dizajnirao Pjer Herm. Ukusa maline, ličija i ruže. Toliko dobar da ga obožavaju i oni koji ne vole makaronse!

Sadaharu Aoki, torte

16:02 Sadaharu Aoki

Patiserija Sadaharu Aoki je maltene iza ćoška. A ideja o kombinovanju klasičnog francuskog poslastičarstva sa azijskim ukusima me fascinira. Filovi sa mača čajem, čokoladice sa ukusom vasabija, kandirani juzu… Izbor je ogroman i prosto ne znam šta pre da probam. Parče torte je 8 eura, ali vredi.

Sadaharu Aoki, bombonjera

Kada razmišljate o majstorima poslastičarstva u Parizu, ime Sadaharu Aoki vam verovatno nikada ne bi palo na pamet. I dok je za Pjer Herma makaron a fashion statement, Aoki teži ka jednostavnosti i postizanju savršenstva u istoj.

Ajfelova kula

16:43 Ajfelova kula

Svi mi imamo neku sliku u glavi kako bi neko mesto gde putujemo trebalo da izgleda. Za to su krivi filmovi, pesme i razglednice. Ja, na primer, gde god da odem ne mogu da svarim horde turista. A u podnožju Ajfelove kule je toliko ljudi da deluje kao da će uskoro da počne neki veliki koncert. I tako svaki dan, po ceo dan. Ne mogu kulu ni ljudski da slikam.

Odlazim ka metrou i usput, na terasi Trokadera, hvatam savršen pogled!

Trijumfalna kapija

17:24 Trijumfalna kapija

Bila, prošla, videla. Ogroman betonski blok na sred još većeg kružnog toka. Gladna sam. Idem dalje.

Mulen ruž

17:40 Mulen Ruž

Šta li bi Van Gog i Lotrek rekli kada bi danas mogli da vide Mulen Ruž? Da li bi, kao i ja, pomislili da se pretvorio u cirkus? Ili bi im blicevi nas turista koji se slikamo ličili na vilinsku prašinu? A
mi devojke delovale kao vile iz absinta?

Nisam se zadržavala. Neki Arapin me je pojurio niz ulicu uz povike da želi da se slika samnom. Vukao za ruku, poljubio u obraz :S Kada sam se otrgla setila sam se kako svi kažu da nije pametno da samo žensko ide noću kroz Pariz. Sad znam i zašto.

Pigal je blizu, ali sam previše umorna i krećem uzbrdo, ulicom iza Mulen Ruža ka Monmartru. Tamo je hrana.

Pečeni kamember

18:00 Zebra bistro

Monmartr je preplavljen bistroima i restoranima. Verovatno ne biste mnogo pogrešili kada biste seli u prvi koji vam deluje ok na prvi pogled, ali sam ja ipak srećna što sam sela baš u Zebra Bistro u ulici Lapic.

– Sami ste?
– Da.
– Bien. Šta želite da pojedete?

Junetina na lionski način

Za predjelo uzimam pečeni Kamember sa spanaćem i medom. Korpica puna bageta za umakanje. Močim, i strašno sam srećna! Glavno jelo – junetina na lionski način. Topi se u ustima, a i velika je porcija. Dobijam i flašu vode i mislim se što je super što ne moram još da plaćam i vino. Sve u svemu, odličan obrok.

– Nešto slatko za kraj?
– Ne hvala, nosim svoj desert sa sobom :) – i pokazujem konobarici na parče torte Bamboo koju vučem sa sobom još iz poslastičarnice Sadaharu Aoki.

Konobarica uz pogled odobravanja pohvaljuje moj izbor i donosi račun. 23 evra. Pa i nije mnogo za bistro na Monmartru.

Bio je baš dobar dan!
 
Tekst je objavljen u Mezze magazinu, izdanje za Februar 2014.

You May Also Like

7 Comments

  • Tamara March 13, 2014 8:45 pm

    svaki put se vratim na ova mjesta, ali kod pierrea sam bila jednom samo. ovi aoki kolači su me zainteresirali, budem potražila sljedeći put kad dođem tamo. jako lijep obilazak i prekrasne slike!

  • Ivana March 14, 2014 10:04 am

    Vidiš, neki ljudi svojih par sati u nekom gradu iskoriste stoput bolje od nekih koji tamo budu tjednima! Uživala si, ovjekovječila i prenijela svijetu putem bloga! :)

  • Aleksandra March 19, 2014 8:48 pm

    Divan post draga Marija.
    Pitanjce jedno: ako ste u tranzitu na aerodromu kako ste uspeli da izadjete I obidjete Pariz? Jel postoji naka caka bas me interesuje jer ove godine planiram dolazak u Bgd I obicno imam 2-5h izmedju dva leta pa bih I ja mogla u avanturu kao I vi?!

    • Marija March 20, 2014 2:30 pm

      Draga Aleksandra,

      Ja sam sletela na Orly, za oko pola sata sam gradskim prevozom bila u centru. Ostavila stvari u hostelu pored metro stanice. Letela sam nazad preko Paris Beauvis, tu je trebalo nekih sat – sat i po autobusom. Autobus ide nekoliko puta dnevno pa je bitno da sve lepo sinhronizujete i da se vremena lepo poklope, kao što se meni desilo. Meni su u hostelu dali raspored tih autobusa.

  • Aleksandra March 20, 2014 3:46 pm

    Koliko kapiram to su 2 aerodroma. Sad mi je logicnije :) Ja putujem preko Charles de Gaulle Airport I u tranzitu sam tako da tu nema sanse da izadjem sa aerodroma nazalost.
    Neki drugi put :)
    Vama se zahvaljujem na divnim receptima I divnim prikazima I opisima mesta koje posecujete. Kad citam vase postove prosto imam utisam kao da sam I ja sve to videla I dozivela :)
    Veliki pozdra

    • Marija March 21, 2014 8:48 am

      Hvala puno Aleksandra!

      Jeste, u pitanju su dva različita aerodroma na dva kraja grada :)

  • Sladoled March 25, 2014 10:16 pm

    Sjajno iskoristeno vreme! Na Montmartu moze da se nadje pokoji bistro gde moze da se jede, ali treba da se ima I srece. Ono sto je meni ostalo u secanju su sjajne palacinke (ima nesto u Palachinki) ili crepes koje sam jela pune dve nedelje za ‘rucak’, posle skole francuskog. Nista narocito fensi, sa sirom, ili sa sunkom, ili sa cokoladom, ali dovoljno da napunis baterije za obilazak grada do vecere. A o macarons Pierra Hermesa nemam reci….

Comments are closed.