Toni je jedan od onih drugara kod kojih volimo da idemo da jedemo. Moj muž će na primer ako želi da okupi društvo napraviti žurku sa gomilom alkohola i koktela, od hrane će najdalje otići dotle da kupi gotovi dip za čips, ali ne i Toni. Kod Tonija se ide na ručak ili večeru.
Volim domaće likere i često ih pravim. Od kada doseže moje sećanje, pamtim džinovsku teglu u špajzu, punu voća, ruma i šećera. Mamino piće. Kako je koje voće u sezoni, onda ga doda u teglu. Taj rum se osim što se obavezno pio kada su dolazile tetke i mamine drugarice, koristio i kao aroma za kolače. A oko nove godine…
Kada sam prvi put probala džem od luka nije mi se svideo. Istina, ima ih raznih i onaj koji meni nije bio po ukusu je bio redak, sa potpuno neodgovarajućom kombinacijom začina, ne baš sladak. Moj sledeći susret sa ovim džemom bio je potpuno drugačiji.
Neka jela su večna. Poput klasične muzike.