To veče smo mnogo lepo jeli. Ana je pravila humus i pita hleb sa za’atarom, a ja baba ganuš. Dipovi su novi party food kažu, ali da vam ja kažem poenta je u društvu. Baš je super kada imate prijatelje koji vole da jedu isto koliko i vi i kada možete totalno da se opustite, kidate hleb rukama i močite svi zajedno, iz iste činije. I sve je to super, obožavam orijentalnu kuhinju i mogu da živim na ovim namazima, ali eto, kada god odem kod Ane, ja se zapravo davim u domaćem. Jer Ana pravi jednu mnogo dobru ljutu salatu. A ljuto je ono što doživljaj humusa i baba ganuša zaokružuje
Nisam nešto preterano kreativna kada su posna jela u pitanju. Uvek imam osećaj da mi nešto fali jelu. Ali nekad se desi da neke kombinacije mnogo dobro rade. Na primer pasulj, paprika i semenke bundeve. Ko bi rekao? Ali je super. I sa nekom tortiljom i samo za sebe.
Najviše volim porodična okupljanja kada spremamo zimnicu. Najlepša sećanja imam na to doba godine. I kada sam bila mala i zapravo samo smetala velikima, i sada, kada sam velika i sama radim veliki deo posla… Naporno je, a opet, tako smo bezbrižni. Kao da ćemo zauvek ostati zamrznuti u tom jednom danu kasnog leta. I hoćemo. I ostali smo.
Kada su višnje zrele, i kada se udobno smeste u gajbice u vašem dvorištu, vreme je da se ispršte za friz. Tada se i ukrade jedna mera za pitu. Da se gricka dok odmarate ofarbanih prstiju i garderobe isprskane kapljicama soka. Najlepša pita je od marela, jer su one krupne, mesnate i slađe. Od onih sorti koje daju sitnije, kiselkastije plodove pravim sok, mada se i one sasvim uspešno snalaze u pitama. read more