Gagu sam upoznala preko bloga. Kuckanje preko blogova preraslo je vremenom u prijateljstvo. Viđamo se bar jednom godišnje i ovog avgusta bila je prava gastronomska avantura.
Prošle godine smo pravile Čomlek, a ove me je odvela u kuću svojih roditelja u selu Sumrakovac. Zajedno sa Gaginom mamom napravile smo jedan od najboljih ručkova u mom životu!
Kačamak
Kačamak je nekada bio sirotinjska hrana. Danas kupimo palentu, skuvamo je meko i jedemo sa jogurtom ili mlekom, kako već ko voli. Gagina mama Bine pokazala mi je kako se kačamak nekada pravio, uz pomoć alatki koje su u njihovoj porodici generacijama. Ova verzija pravi se od belog kukuruznog brašna i jede umesto hleba.
Alatke su čurkalo i kačamalo.
Kao i većina starih recepata, priprema se na šporetu na drva iliti čuvenom Smederevcu.
Prvo se stavi voda da provri. Onda se dodaje belo kukuruzno brašno i meša uz pomoć čurkala.
Ako je potrebno, dodaje se još malo brašna da bi se zgusnulo. Sve otprilike, naravno Kada je polu-kuvano i malo gušće, odlaže se čurkalo i počinje mešanje kačamalom.
Kada je gotov, kačamak se prebacuje na specijalnu dasku – lopar, na kome se i služi.
Džigerica u skrami
Džigerica u skrami je još jedno staro jelo, u narodu, po mom mišljenju, nedovoljno voljeno. Pravi se od mlevene svinjske džigerice i još kojih iznutrica, sve ušuškano u svinjsku plućnu maramicu. Verujem da se većini od ovoga prevrće želudac ali pravi gurmani će se verovatno složiti samnom da je ovo jedan od boljih delikatesa.
Detaljan recept imate kod Gage na blogu.
Binetov hleb
Ima nešto što hleb u peći na drva čini toooliko boljim od bilo kog drugog iz električne rerne…
Obično hlebno testo, brašno, voda, kvasac…
Prvo se peče na plotni. Kada je skoro gotov, prebacuje se u rernu, na jako kratko.
Bine nam je napravila i gibanicu
A ja i Gaga smo spremile moj gulaš, samo ovoga puta od srnetine
Napomena: Kačamak je moja ulaznica za Ajme’ koliko nas je. Domaćica je Mihaela.
4 Comments
Skočio mi je šećer i hlesterol od čitanja! Ah, avaj što su najbolje stvari skoro zabranjene, bar meni?
Posle godinu dana mogu samo da kažem – sledeće godine vodite i mene:-)
Nisam neka kuvarica, ali sam porasla na selu i sve mi je poznato, ali ono sto mogu da primetim je da su fotografije fenomenalne!!! Idem jos malo da procunjam po blogu..:)
Hvala puno Sanja!!!
Comments are closed.