Ima jedno selo u istočnoj Srbiji, u Timočkoj krajini, u koje uvek volim da se vratim. Selo u kome je nekada davno Đura Jakšić radio kao učitelj i gde jedna teta Ljubinka piše pesme. Verovatno ste pogodili – selo je Sumrakovac, a ja sam opet bila kod Gage. Naša, već tradicionalna viđanja, ne mogu da prođu bez odlaska kod njenih roditelja u selo. Sećate se, verovatno, već sam pisala o tome ranije kako Gagina mama, Bine, mnogo dobro kuva i ja se svaki put veselim njenim ručkovima. Volim i kada idemo na njivu i tamo beremo povrće koje ćemo kasnije spremati za ručak
Naša četiri žbuna ribizli smo obrali pre skoro mesec dana. Ali znate kako kad berete voće uvek ostane malo nezrelih plodova, kod ribizli u dnu žbuna, i oni uzru dosta kasnije. Kada sam i to pokupila bilo ih je toliko malo da nije bilo šanse da se napravi neki ljudski kolač od toga pa sam improvizovala. Iskombinovala sam ono što…
I dalje smo u Istanbulu. Grad na dva kontinenta. Prepun džamija, uličnih trgovaca i bazara. Šetali smo hodnicima Velikog bazara. Ćilimi, nargile, začini… I lampe. Ziya Baba Kada je reč o tome šta ćemo jesti dok smo na putu, ideja je bila da zaobiđemo McDonald’s-e i restorane koji služe kontinentalnu kuhinju za manje hrabre turiste i probamo što više autentične,…
Krajem prošle godine, Mateja i ja smo bili na putu po Aziji. Radili smo svašta, videli smo svašta, i naravno, jeli smo svašta U narednih nekoliko postova ispričaću vam kako smo se proveli. Pisaću pretežno o hrani, a manje o znamenitostima, jer ovo je, ipak, blog o hrani, a i hrana je, verujte, na ovim prostorima veoma zanimljiva. Prva stanica…